Crazy but not too crazy physics

Ovo je najbolji i najluđi i najnajnajnajcrazy blog koji ćete ikad vidjet!¨!!!!!!XD

06.06.2010.

Laboratorijske vježbe part 2

Laboratorijska vježba broj 5
Određivanje gravitacionog ubrzanja matematičkim klatnom
Ni u kom slučaju teška vježba,samo preciznost potrebna...
Uzimajući različite dužine matematičkog klatna potrebno je bilo samo izmjeriti periode oscilovanja i onda putem formule izračunati gravitaciono ubrzanje.Jedini problem je što je gravitaiono ubrzanje obično oko 9.81 m/s2, a kod mene je rezultat sljedeći:

g=9.21±0.063 m/s2

Laboratorijska vježba broj 6

Određivanje frekvencije zvučne viljuške
Bio nam je potreban dobar sluh da bi odradili ovu vježbu...
Morali smo prvo pobuditi zvučnu viljušku na osciliranje a onda držati je iznad staklene cijevi i čuti da li se zvuk pojačava,bilo je jako teško ali eto čini mi se da smo koliko toliko dobro i ovo uradili. Morali smo dakle visinu vodenog stuba podešavati dok ne dobijemo što nam treba.
Konačni rezultat je sljedeći:

f=624.03 ± 49.16

06.06.2010.

Laboratorijske vježbe

Laboratorijska vježba broj 1

Mjerenje dužine pomoću šublera

Ovo je bila prva vježba,ali ujedno i najlakša... Bilo je potrebno samo uz pomoć šublera izmjeriti dimenzije tijela(u našem slučaju je to tijelo izgledalo poput šupljeg valjka) i zatim odrediti zapreminu datog tijela. Zadatak smo odradili kako treba,a konačni rezultat je iznosio:

V=3.94 ± 0.493 cm3

Laboratorijska vježba broj 2

Određivanje gustoće čvrstog tijela

U ovoj vježbi sam prvi put radio sa dinamometrom,i mogu vam reći da je bilo zanimljivo...

Doblili smo kamen čiju smo gustinu trebali odrediti.To smo uradili tako što smo kamen okačili za dinamometar i izmjerili vrijednost u zraku,a zatim i u vodi. Pomoću dobivenih vrijednosti smo dobili gustinu kamena. Konačan rezultat je:

Ρ=2.79*103 ± 0.04*103 kg/m3

Laboratorijska vježba broj 3

Provjera zakona očuvanja mehaničke energije

Ova vježba je po konstrukciji mnogo teža nego po izvedbi...

To iz razloga zato što je potrebna željezna šipka,kuglica ,vaga,nit ,linijar.

Kuglicu smo zavezali za nit i onda ovu pobudili na osciliranje i to tako da kad udari od željeznu šipku, kuglica se odriješi i napravi kretanje...

Prethodno smo izvagali masu kuglice, izmjerili visinu s koje je počela kretanje i pređeni put tako da smo mogli izračunati energije:

E1=77.6*10-4± 15.12*10-4

E2=46*10-3± 2.66*10-3


Laboratorijska vježba broj 4

Određivanje početne brzine kod horizontalnog hica

Ovo je bila jako zanimljiva vježba,ruku na srce ko ne voli pucati iz improvizovanog topa?! Dakle osim topa za vježbu su bili potrebni i hvataljka,ljepljiva traka,papir.

Top smo montirali na sto, tako da se ne pomjera i da možemo tačno izmjeriti pređeni put ispaljenog projektila i visinu s koje je ispaljen.

Izmjerivši ove vrijednosti konačni rezultat je bio:

v0=2.53±0.036

 



09.05.2010.

Laboratorijski rad

Moram priznati da sam drugačije zamišljao izvedbu laboratorijskih vježbi,ali eto kako sam počeo raditi iste promijenio sam sliku. Na početku sam mislio da je uz instrukcije iz knjige i profesora jako lahko,ali eto, i nije baš tako. Mnogo je rada i truda da potrebno bi se izvelo tačno mjerenje( iako mislim da još takvo imao  nisam,ali nema veze...) . Primjetio sam da i najlakše vježbe zahtijevaju određenu dozu ozbiljnosti. Prva vježba je bila takva; mjerenje pomoću šublera. Mislio sam da je lahko i nisam mogao ni zamisliti one komplikacije koje su se na kraju pojavile. Međutim ipak smo dobili poprilično slična mjerenja što je,predpostavljam,dobar znak.
Druga vježba, iako po sadržaju komplikovanija od prethodne je išla lakše od ruke,vjerovatno zato što smo imali već neko iskustvo. Već sam mnogo toga naučio o laboratorijskom radu,ali se nadam da će slijediti još, obzirom da smo tek uradili 5 od ukupno 13.
Mjerenje mi pada mnogo lakše nego na početku,a i računanje grešaka pri mjerenju je sada mnogo lakše,čak bi mogao reći da postaje rutina.
Sve u svemu do sada sam zadovoljan radom, iako vjerujem da nas još mnogo toga očekuje...

01.04.2010.

Zračenje crnog tijela

Toplotno zračenje emitiraju sva tijela i to na svim temperaturama od apsolutne nule. Ako raspodjela energije između tijela i zračenja ostaje nepromijenjena za svaku talasnu dužinu, stanje sistema tijelo – zračenje bit će ravnotežno. Toplotno zračenje je jedini oblik zračenja koji može da se nalazi u ravnoteži sa tijelom koje zrači.

Kirchoffov zakon: Omjer emisione i apsorpcione moći ne zavisi od prirode tijela, nego je za sva tijela jedna te ista univerzalna funkcija frekvencije i temperature.Fluks energije, koji emitira jedinica površine tijela koje zrači, naziva se energetska jačina ili intenzitet zračenja tijela:

I = dΦ/dS  [W/m2]

Stefan-Boltzmannov zakon: Intenzitet zračenja proporcionalan je četvrtom stupnju apsolutne temperature (važi samo za apsolutno crno tijelo):

I = σ T 4

gdje je  σ =5,7 10  Stefan-Boltzmannova konstanta

Wienov zakon pomjeranja: Talasna dužina na kojoj je spektralna emisiona moć apsolutno crnog tijela maksimalna, obrnuto je proporcionalna apsolutnoj temperaturi:

m λ =b/T

gdje je b = 2,9 *103mK Wienova konstanta.
11.03.2010.

TERMODINAMIKA

Termodinamika je grana fizika koja proučava energiju, rad, toplotu, entropiju i entalpiju kao i spontanost procesa (Gibsovu energiju).

Termodinamika proučava veze između toplinske energije i ostalih oblika energije koje se u tvarima izmjenjuju u uvjetima ravnoteže. Naime, gotovo svaki oblik energije u svojoj pretvorbi prelazi na kraju u energiju toplinskog kretanja. Tako npr. trenje, električna energija, energija kemijske reakcije, svjetlosna energija i druge pretvorbama prelaze u toplinu.


Nulti zakon
Temperatura je skalarna veličina svojstvena termodinamičkim sustavima u ravnoteži, na takav način da je jednakost temperatura nužan uvjet za termodinamičku ravnotežu. Nulti zakon termodinamike kaže da više sustava prepušteni sami sebi teže u postizanju ravnoteže: toplinske, kemijske, mehaničke, nakon nekog vremena.
 
Prvi zakon

Energija se ne može stvoriti ni iz čega niti se može uništiti, već se može samo prenijeti iz jednog oblika u drugi, ili s jednog tijela na drugi.

Alternativna formulacija glasi: nemoguće je napraviti stroj (perpetuum mobile) koji bi stvarao energiju ni iz čega.

Drugi zakon

Nemoguć je proces u kome bi  toplina spontano prelazila s tijela niže temperature na tijelo više temperature.

Alternativno se govori o gubicima rada zbog nepovratnosti procesa, tj. u realnim procesima je za povratak u početno stanje potrebno uložiti energiju. Ta nepovratnost se mjeri porastom entropije.

Treći zakon

Nije moguće konačnim brojem procesa sniziti temperaturu bilo kojeg sustava na 0 K.

Sve entropije su iste na apsolutnoj nuli (-273,15 K), i imaju svoju minimalnu (konačnu) vrijednost. (entropije svih sustava i podsustava teže jednakoj vrijednosti apsolutnoj nuli.).


18.02.2010.

Procesi unutar sistema

Izotermski proces je proces pri kojem se temperatura sistema ne mijenja. Sistem mora biti u kontaktu sa okolinom da bi joj predao ili iz nje primio energiju potrebnu za održanje nepromjenljive temperature.

Adijabatski proces je proces u kojem je razmena toplote sistema sa spoljašnjom sredinom zanemarljiva.

Izohorski proces je termodinamički proces tokom kojeg zapremina idealnog gasa koji u njemu učestvuje ostaje konstantan.

Izobarski proces je proces kod idealnih gasova koji se odvija pri konstantnom pritisku.

18.02.2010.

Gay-Lussacov i Charlesov zakon

Gay-Lussacov zakon kaže da uz konstantnu masu i pritisak tvari vrijedi: \frac{V}{T}=konst.

Charlesov zakon govori o ovisnosti pritiska i temperature pri konstantnoj zapremini i masi.

\frac{p}{T}=konst

18.02.2010.

Boyle-Mariotteov zakon

Boyleov zakon određuje da je proizvod zapremine i pritiska jednak konstantnom idealnom plinu, pod uvjetom da je temperatura konstantna. Matematički zapis ove formule je:

\qquad\qquad p V = k

gdje:

  • V je zapremina plina
  • p je pr plina
  • k je konstanta 

 

Vrijednost k je izračunata iz mjerenja zapremine i pritiska stalno iste količine plina. Nakon promjene u sistemu, najčešće prisilnom promjenom u zapremini cijevi koja sadrži istu količinu plina, nova zapremina i novi pritisak se mjere. Rezultat izračunatoga proizvoda novog pritiska i nove zapremine bi trebali biti originalna vrijednost konstante k. Zapremina V i pritisak P su obrnuto proporcionalni: veća zapremina znaći manji pritisak, te manja zapremina znači veći pritisak.

U dvije formule ispod, očito je da su formule povezane jednakošću, a govore da se, uz stalno istu količinu plina i istu temperaturu mijenjaju zapremina i pritisak proporcionalno.

 \qquad p_1V_1 = p_2V_2

U praksi se ova jednačina rješava na način da se iz jednačine ispod odredi učinak buduće promjene u drugoj jednačinii. Npr.:

 \qquad p_2 = p_1V_1/V_2

Boyleov, Charlesov i Gay-Lussacov zakon tvore Zakon kombiniranih plinova. Ova tri zakona u kombinaciji s Avogadrovim zakonom čine zakon idealnog plina.

18.02.2010.

Idealan gas

 

Gasovita tijela se sastoje od molekula koji su povezani slabim međumolekulskim silama.

Zbog toga se u proučavanju gasova uvodi pojam idealnog gasa. Idealan gas je onaj gas čiji su molekuli povezani zanemarljivo malim međumolekulskim silama, pa se može smatrati skupom elastičnih kuglica koje se neprestano elastično sudaraju, bez gubitka energije.

Kod realnih gasova međumolekulske sile u gasu su zanemarljive, ako je gas male gustine. Zbog toga se vazduh, azot, kiseonik, mogu smatrati bliskim idealnim gasovima na sobnim temperaturama (t~200C) i na normalnom atmosferskom pritisku. Posebno su pod tim uslovima vodonik i helijum bliski idealnim gasovima.

Stanje neke mase gasa određeno je sa 3 parametra i to: pritiskom p, apsolutnom temperaturom T i zapreminom V te mase gasa, i ovi parametri su međusobno zavisni. Postoji relacija F(p, V, T) =0 koja ih povezuje.

U slučaju idealnog gasa ova relacija glasi                                                                       (p*V)/T

Konstanta se određuje prema zakonu koji je ustanovio Avogadro i koji kaže da jedan mol gasa koji sadrži Avogadrov broj molekula (NA=6,023⋅1023) na temperaturi od 0C, i na normalnom pritisku od 1,01⋅105Pa ima uvijek istu zapreminu od 22,4dm3.

11.02.2010.

Zvučni zid i probijanje zvučnog zida

Zvuk ustvari predstavlja slijedno zgušnjavanje i prorjeđivanje medija - u ovom slučaju zraka. Brzina prostiranja zvuka je različita ovisno od medija, a za zrak se uzima da iznosi 341 m/s ili 1227,6 km/h u uvjetima međunarodne standardne atmosfere. Avion tokom kretanja kroz zrak izaziva poremećaje kontinuiteta zraka to jest formira zračne talase slično onome što čini brod kada plovi. Dolazi do promjene pritiska zraka to jest do osciliranja čestica zraka u pravcu širenja talasa, a brzina poremećaja jednaka je brzini zvuka. Sa povećanjem brzine leta aviona povećava se amplituda zvučnih talasa to jest dolazi do povećanja pritiska zraka na isturenim dijelovima aviona. Što je avion bliži brzini zvuka to se poremećaj pritiska zraka približava avionu tako da se ne stigne proširiti ispred i «obavijestiti» čestice zraka o nailasku poremećaja. Molekule «neobaviještenog» zraka nalijeću na aeroprofil aviona slijedeći njegov oblik što ima za posljedicu povećanje pritiska, gustoće i temperature zraka u vrlo kratkom vremenskom periodu. Prilikom prelaska na nadzvučnu brzinu leta zrak na pojedinim dijelovima aviona, obično kabina pilota i spoj krila i trupa, formira zračne talase koji putuju ispred aviona to jest "tačke probijanja brzine zvuka". Ispred aviona se formira «prepreka» sastavljena od talasa malog poremećaja koju nazivamo zvučnim zidom.U trenutku prelaska brzine zvuka dešava se skokovita i vremenski kratka promjena parametara zraka te poremećaj zraka prelazi iza aviona. Tokom leta nadzvučnim brzinama avion neprekidno oblikuje zvučne talase koji se šire duž njegove putanje. Slikovito rečeno to izgleda slično situaciji kada iz automobila u pokretu ispuštamo predmete koji nastavljaju padati prema tlu. Gledano iz pilotske kabine „zvučni zid“ se kreće iza aviona i simetrično se širi u zračnom prostoru (Mahov konus). Međutim, kada pilot izvodi avionom manevar, oštri zaokret ili naglo popinjanje, zvučni zid će putovati prema tlu ispred aviona. Zvuk koji možemo čuti na tlu (često u govoru također nazivan „probijanje zvučnog zida“) to jest iznenadni prasak (pucanj) zračnih talasa koji su nastali na dijelovima aviona prilikom prelaska na nadzvučne brzine. U stvari možemo čuti dva praska: prvi je u trenutku prelaska sa podzvučne na nadzvučnu brzinu, a drugi prilikom povratka sa nadzvučne na podzvučnu brzinu. Promjena pritiska zraka prouzročena „zvučnim zidom“ je zanemarljive veličine što je otprilike jednako pritisku koji bi iskusili ako bi nas lift spustio za dva ili tri sprata brže nego obično. Upravo promjena magnitude vršnog pritiska opisuje pojam „zvučnog zida“. Postoje dva tipa praska (buke) koju možemo čuti, N-zvučni talasi i U-zvučni talasi. Zvučni talasi N-tipa se formiraju u stabilnim uvjetima leta kada zračni talas ima oblik sličan onome koje ima slovo "N". U takvoj vrsti talasa najveći vršni nadpritisak je na prednjoj strani da bi se smanjivao prema krajevima i postepeno prešao u normalno područje pritiska zraka. Talasi U-oblika nastaju u manevrima aviona i imaju oblik slova "U" pri čemu je veličina vršnog nadpritiska zraka veća u poređenju sa N-valovima. Borbeni piloti moraju u miru uvježbavati letenje nadzvučnim brzinama kako bi u ratu bili uspješni.


Stariji postovi

Crazy but not too crazy physics
<< 06/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

Žene-tužna istina

Isaac Newton
Isaac Newton



Rođenje 4. siječnja 1643.
(25. prosinca 1642. po
Gregorijanskom kalendaru)
Lincolnshire, Engleska
Smrt 31. ožujka 1728.
London, Engleska (u dobi od 85 godina)
Državljanstvo Englesko
Narodnost Englez
Polje Fizika, matematika, astronomija,
prirodna filozofija, alkemija
Institucija Cambridge
Kraljevska akademija
Kraljevska kovnica novca
Alma mater Cambridge
Akademski mentor Isaac Barrow
Poznat po Zakoni gibanja, gravitacija

Citati od Winston Churchilla
I would say to the House, as I said to those who have joined this Government: 'I have nothing to offer but blood, toil, tears, and sweat.'
Želim reći Domu, kao što sam rekao onima koji su se pridružili ovoj vladi: Nemam ništa za ponuditi osim krvi, teškog rada, suza i znoja.
Govor u Donjem Domu, nakon što je preuzeo dužnost premijera 13. svibnja, 1940.
Često krivo citirano kao "I have nothing to offer but blood, sweat and tears." - Nemam ništa za ponuditi osim krvi, znoja i suza
We are waiting for the long promised invasion, So are the fishes.
Mi čekamo dugo obećavanu invaziju. Ribe također.
U govoru na radiju 21. listopada 1940.
Evo odgovora koji ću dati predsjedniku Rooseveltu...Dajte nam alat, a mi ćemo dovršiti posao. ~ U govoru na britanskom radiju, 9. veljače, 1941.
"Ovo još nije kraj. Nije čak ni početak kraja. Ali je možda kraj početka." ~ U govoru nakon bitke za Egipat, 10. studenog, 1942.
U ratu: odlučnost. U porazu: prkos. U pobjedi: velikodušnost. U miru: dobra volja.
Mogu spasiti Englesku od bilo čega, osim od nje same
Pokazati ćemo milost, ali tražiti je nećemo
Povijest će biti blaga prema meni, jer je ja namjeravam i napisati

A man who has never gone to school may steal from a freight car; but if he has a university education, he may steal the whole railroad.
-Čovjek koji nikad nije išao u školu bi mogao ukrasti teretni kamion,ali kad bi imao fakultetsku diplomu, mogao bi cijelu željeznicu takvih.

Galileo Galilej
Galilei je otac moderne astronomije.

Pronašao je zakone slobodnog pada tijela i postavio jednadžbe kosoga hitca, prvi uveo eksperimentalnu metodu i matematičko formuliranje fizikalnih zakona, te na taj način postavio temelje klasične fizike. Otkrio je cikloidu i njenu primjenu na lukove mostova. Osnovao je balistiku, određujući paraboličku putanju zrna. Konstruirao je prvi termoskop. 1610. godine je izradio poznati Galileiev teleskop s uvećanjem od 30x, na temelju već postojećeg koji je imao uvećanje od 5x, i njime otkrio planine na Mjesecu, četiri Jupiterova satelita koji nose i njegovo ime, i zvjezdanu konstrukciju Mliječne staze. Otkrio je da i planet Venera ima iste faze kao i Mjesec. U svom djelu Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo tolemaico e Copernicano, objavljenog u Firenci 1632. godine, iznio je učenje Kopernikovog heliocentričnog sustava kao jedino ispravnog, i zbog toga ga je inkvizicija 1633. godine stavila u okove i odvela u Rim, kod pape Urbana VIII. Poslije dva tjedna provedena u karanteni na inzistiranje Ferdinanda II. de Medicia, premješten je u rezidenciju toskanskog konzula. U travnju 1633. godine inkvizicija je počela ispitivati Galileja, da bi sa suđenjem počela 22. lipnja 1633. godine i u sudskom procesu ga osudila na odricanje od svog učenja, na što je on i pristao, bojeći se da ga ne bi zadesila ista sudbina kao i Giordana Bruna iz godine 1600., kao i na zatvor neodređenog trajanja što je kasnije papa Urban VIII. pretvorio u konfinaciju (kućni pritvor). Pritvoren do smrti u svojoj kući u Firenci, završio je svoje veliko djelo Discorsi e dimonstrazioni matematiche intorno a due nuove scienze attenenti alla meccanica, koje je objavljeno 1638. godine, a u kojem je objasnio zakone fizike i mehanike u novoj svjetlosti, po čemu se i smatra osnivačem klasične fizike i mehanike. Tijekom konfinacije slobodno je pisao i vodio društveni život (npr., primio je u posjetu znamenitog engleskog pisca Johna Miltona), a objavljivanje njegova rada nije imalo nikakve posljedice po Galililejev status niti je dovelo do ponovnoga procesa – što je nevjerojatna blagost usporedimo li to sa slučajevima progona ideološko-političkih neistomišljenika u 20. stoljeću. Ipak neka njegova djela su se našla na vatikanskom 'Popisu zabranjenih knjiga'(Index librorum prohibitorum). Prvo izdanje njegovih svih knjiga izdano je u Firenci između 1842. i 1856. godine u 16 knjiga.

Navodno je Galileo u trenutku smrti promrmljao "Eppur si muove"(Ipak se kreće), iako se odrekao svih tvrdnji o heliocentričnom sustavu. To bismo prije mogli okarakterizirati kao legendu jer ne postoji dokaz da se to zbilja dogodilo. Ironično, prvi čovjek koji je jasno vidio zvijezde i planete koji su dotad ljudskom oku bili daleka točkica na beskrajnom nebu pred kraj života gotovo je u potpunosti oslijepio.

31. listopada 1992. godine, 359 godina poslije procesa protiv Galileia, papa Ivan Pavao II. je zatražio oprost i ukinuo presudu inkvizicije protiv Galilea Galileia. U njegovu su čast svemirska letjelica za istraživanje Jupitera i europski satelitski navigacijski sustav dobili naziv Galileo.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
10070

Powered by Blogger.ba